LIVNOplus

Sir napravljen u malim kućnim mljekarama obiteljskih gospodarstava u Livanjskom polju prvi put bi se, pod jedinstvenom etiketom, trebao naći na policama trgovina u Bosni i Hercegovini, ali i u zemljama Europske unije. To je tek jedan od rezultata investicije veće od milijun eura, namijenjene zaštiti, poboljšanju kvalitete i osiguravanju tržišta tog proizvoda od kojeg živi više od 200 stanovnika šireg područja Livanjskog polja. Tako zanimljiva vijest potaknula me da porazgovaram sa glavnim akterima ove priče - Cmiljankom Propadalo, iz općine Livno i Jozom Bakovićem, predsjednikom udruge proizvođača tradicionalnog livanjskog sira “Cincar”. Ured gospođe Propadalo prva je adresa za sva pitanja vezana za poljoprivredu u općini Livno. Već ispred ureda je gužva i nervoza. Administrativne obveze i papirologija nisu prirodno okruženje poljoprivrednika. Vrijeme je ovdje dragocjeno i kad je došao red na mene, na stolu me je dočekao crveni fascikl s natpisom Livanjski sir. „Livanjski sir je

Priča o Livanjskom siru je možda i jedna od najljepših priča vezanih za jedan proizvod, koja je počela krajem XIX stoljeću, a u kojoj se, u pozadini velikih europskih događaja isprepliću potresne ljubavne priče i priče o prvim agronomima. I zaista, dan nakon Berlinskog Kongresa iz 1878., nakon što je Livno postalo dio Austro-ugarske monarhije, ono počinje privlačiti pažnju cara kao istureni dio privrede njegovog teritorija. Franjo Josip (Franz Joseph) odlučuje da otvori jednu školu i jednu poljoprivrednu stanicu i tako ni ne znajući, odredi sudbinu francuskog agronoma Cyprian Jaillet-a iz Lorene, koji biva pozvan da 1900. dođe i njima upravlja. Već u to vrijeme proizvodili su se odlični sirevi: roquefort, liptauer, trappist, koje su vegetacija okolnih planina, posebna klima i mlijeko autohtone ovce pramenke, pasmine čuvene i po vuni, učinili jedinstvenim. Ali Jaillet je eksperimentirao i sa drugim kombinacijama, te je tako njegovim radom, te poznavanjem švicarske mljekarske tra