ADI MUSLI: Od mladog fudbalskog reprezentativca BiH do triatlonca sa Ironman ciljem

 

Danas je on pasionirani triatlonac koji je 30. oktobra istrčao maraton u Frankfurtu za 3:17:22, a sve u sklopu puta do njegovog A cilja: Ironmana u Frankfurtu iduće godine.

Tokom fudbalske karijere je navikao govoriti za medije, ali ističe da za Moje trčanje prvi put priča radi nekog drugog sporta.

– Prošao sam sve mlade selekcije BiH i prošlo je dosta godina, ali sjećanja na te dane još nisu izblijedjela. Poslije nogometne škole Dinama igrao sam za Posušje, Željezničar (Sarajevo), Velež (Mostar), Varteks (Varaždin), Troglav (Livno) i Čapljinu. Ne bih puno o nogometu dužio jer mislim da nisam ostavio neki poseban trag. Imao sam veliku šansu napraviti veliku karijeru, ali nisam. Prije svega to bih mogao pripisati nedovoljnoj zrelosti. To je bio moj veliki problem. Život je u tim godinama nudio puno toga “slatkog”, a to uz profi sport ne ide, prisjetio se Adi Musli.

Seoba u Njemačku

Sa 29 godina je preselio u Frankfurt, gdje su roditelji i dosta rodbine njegove supruge.

– Odlučili smo se na taj korak zato što nismo vidjeli perspektivu, kako za sebe, tako ni za svoju djecu, i mogu reći da se nismo pokajali tim korakom. Već smo nekih 9 godina u Njemačkoj i tu se osjećamo jako dobro. Ritam života je ovdje puno brži, radimo i ja i supruga, tako da to sve ide svojim tokom. Zadnje 2 godine smo se preselili u jedan manji grad Fulda, koji je nekih sat vremena od Frankfurta. Preselili smo se isključivo zbog djece, da rastu u mirnijoj sredini. Radim kako zubni tehničar u jednom privatnom laboratoriju, ispričao je Musli.

U počecima se nije odrekao fudbala ni u Njemačkoj.

– Kad smo došli prije 9 godina odmah sam našao klub i sljedećih sedam i po godina sam igrao te amaterske lige gdje se igra dosta kvalitetan nogomet. Ja sam nastavio trenirati skoro svaki dan iako u ovim ligama treniraju tri puta sedmično. Mislim da sam ostavio fin trag u svakom klubu u kojem sam igrao. To je trajalo sve dok nije došla korona i sve aktivnosti zaustavljene. Onda mi je ostalo jedino da trčim, pošto se nogomet nije igrao mjesecima.

Uvod u trčanje

Kao i za mnoge druge tokom pandemije, ovo je bio njegov uvod u trčanje.

– Počeo sam trčati gotovo svaki dan po obližnjim šumama i sve više uživao u tome. Stalno sam težio da pomjeram granice i na 5 – 10 – 15 – 21 km, sve dok mi jedan prijatelj nije rekao: “Adi hajde uzmi neko biciklo pa da se vozamo”. Prvo mi je to malo bilo smješno, ali nakon njegov inzistiranja ipak sam kupio neko staro biciklo samo da može voziti. I onda oduševljenje na prvoj vožnji. Osjetio sam neku slobodu i preplavili su me neki prekrasni osjećaji, gdje nisam vjerovao kako je u stvari lijepo pedalirati po prekrasnom krajoliku kojeg smo imali tu gdje smo živjeli.

Sljedeća prijateljeva motivaciona asistencija je bila – instalacija Strava aplikacije.

– Tu je sve počelo… kad sam vidio šta ljudi rade i koliko voze, trče, plivaju… to je meni bilo fascinantno. Na toj aplikaciji sam između ostalih našao i svoje sugrađane lvicu Vrgoča i Trpimira Vrdoljaka koji su sad već više puta Ironmani. Ja sam znao da je lvica Iromman, ali nikad nisam puno obraćao pozornost na te dužine koje su u punom Ironmanu sve dok nisam na Stravi vidio njegove treninge i taj njegov prvi Ironman u Hamburgu. Bio sam prestravljen količinom treninga i samim tim Ironmanom u kojem se prvo pliva 3.8km pa vozi biciklo 180km i na kraju trči maraton (42km), priča Musli.

Novi izazov

Na prvu je šokiran, a onda je to pretvorio u vlastiti izazov. Ipak trebalo je neko vrijeme da glava procesuira nove želje.

– Jedno vrijeme nisam to nikom govorio, ali kako sam u posljednjih 10 godina uvijek bio u jakom treningu i budući da se nogometu bližio kraj, jedino logično je bilo nastaviti sa nečim, ali eto ja sam nastavio možda sa najtežim sportom. Počeo sam pomalo, bez ikakve žurbe, polako sam pravio temelj jer sam znao da ću u roku 2 – 3 godine odraditi punog Ironmana.

Sa trčanjem je krenuo prije dvije godine, a nedugo potom i sa bicikliranjem i plivanjem.

– Od svega je najteže bilo plivanje na početku. Sjećam se svog prvog plivanja, mislio sam da će to ići glatko jer sam plivao relativno dobro i dosta brzo na nekih 20 – 30 metara. Onda sam se susreo sa surovom realnošću kad sam jednu dužinu otplivao i trebao sam se vratiti… Onda sam vidio da je to jako teško, gotovo sam se ugušio jer nisam znao tehniku plivanja na duže od 20 metara. Toliko sam se napio vode da me sramota ljudi bila, srećom nije bilo puno ljudi na bazenu ha ha… Od tada do danas sam pogledao stotine videa na Youtubu i pročitao stotine tekstova o plivanju. Sad je to već druga priča. Na biciklu isto nema prečice, nema snage za mjesec – dva. To su mjeseci i godine treninga da bi dobio na snazi. Počeci na biciklu su bili jako teški jer ko nije probao voziti 50 – 70 -100 km ne može znati koliko je to zahtjevan sport. Uglavnom samo sam u trčanju imao neku podlogu.

Prvi maraton

Poslije dvije godine je angažirao trenera Vladimira Žica s kojim radi od 1. septembra.

– lako sam imao dobru podlogu, bez trenera to ide jako teško jer je dugi triatlon jako specifičan sport i gotovo svako ko želi postati Ironman angažira trenera. Radimo u miru i ide to jako dobro. Ostalo je još nekih 7 mjeseci i uvjeren sam da će to sve biti kako treba. Iako kad dođe taj dan utrke puno je mogućnosti da nešto krene po zlu jer ja računam da će moja utrka trajati između 10 i po i 12 sati.

U međuvremenu je istrčao svoj prvi maraton za 3:17:22.

– Nismo imali puno vremena otkad sam rekao svom treneru da imam želju odraditi Frankfurtski maraton (nekih mjesec i po dana). Odradio sam samo 4 – 5 dugih trčanja od 2 i više sati gdje sam uz to radio svoje treninge za triatlon, tako da sam jako zadovoljan sa svojih 3:17, pogotovo s obzirom da sam 2 zadnja kilometra više hodao nego trčao, jer sam imao stomačne probleme.

Skupa zabava

Triatlon je skup sport i u kratkom periodu je morao puno uložiti u opremu i takmičenja.

– Imao sam malo sreće da je jedan livanjski poduzetnik, kad je čuo za šta se spremam, na njegovu inicijativu dao malo “vjetra u leđa”. Naravno, ogromna mi je podrška obitelj, jer bez zdrave obitelji nema uspjeha, kako ni u životu, tako ni u sportu. Familija je temelj za sve.

Za prvi Ironman u julu iduće godine je izabrao Frankfurt.

– Frankfurt se ne preporučuje za prvi Ironman jer je jedan od težih zbog biciklističke rute koja ima puno uspona (oko 1700 metara vertikalnog uspona) i moguće su velike vrućine u Frankfurtu u 7. mjesecu. Izabrao sam ga zbog blizine, troškova puta i hotela. Uz to mogu se pripremati i navikavati na klimu te odraditi koju trening vožnju na samoj stazi, zaključio je Adi Musli.

Izvor: https://trcanje.net